KVISKOTEKA
Šesnaesta, s Olimpa.
Neki u to nisu vjerovali, ali ja
sam zaista prvih nekoliko
godina sve “Ljetne Kviskoteke”
držao pod jastukom.
Da budu uvijek blizu mene. Onda ih je
odjednom bilo previše da bi stale pod
jastuk, pa sam morao naći novo rješenje.
Sad su na počasnom mjestu u svetom
bijelom ormaru.
Nije tajna: od kompletne enigmatike koju proizvodi naša mala tvornica zabave, najdraži list mi je “Kviskoteka”. Iako, gotovo podjednako volim “Pedeseticu”, ipak nam je ona bila prva. A i “Stojedinica”, onako bogata i moćna, uvijek na 68 stranica... Ma, sve ih ljubim jednako, ali “Kviskoteku” malo, samo malo jednakije!
Od svih izdanja “Kviskoteke” uvjerljivo mi je najmilija “Ljetna Kviskoteka”. Svaka čast “Zimskoj”, ali i ljeto volim dvostruko više od zime, pa nije čudo da mi je ova Sunčana Kviskoteka koju držite u rukama ipak podosta draža od Snježne.
Nekad se i zabrinem. Rastužim. Uhvati me sjeta. Ovo što sad traje u našoj “Kviskoteci”, u hrvatskoj enigmatici općenito, zlatno je razdoblje, doba enigmatske antike. Stvaraju se čudesna remek-djela i veliko je pitanje hoće li to ikad itko uspjeti ponoviti u budućnosti. Ionako dolazi vrijeme barbara, mediji ih slave, tko zna hoće li itko od Rimljana uopće preživjeti? Kad govorim o Rimljanima mislim na nas u redakciji, ali i na vas, poštovani čitatelji.
Niz stvari se poklopilo ovoj našoj generaciji u uredništvu “Kviskoteke”. Vrhunska ekipa enigmatskih zmajeva, ljubav prema inovacijama, interes publike... puno faktora rodilo je briljantnu “Kviskoteku”, a onda smo se još više trudili, pokazivali još veću ljubav za ono što radimo... i nastala je “Ljetna Kviskoteka”.
Eksplozija radosti, parada čarobne enigmatike. I tako, evo, već šesnaesti put! Dok traje naš Rim, obećavam, trajat će i ovakva Ljetna Kviskoteka. Na moje čuđenje, sve je ljepša i ljepša. Kao da smo sve jači i jači.
Nismo, ne bih rekao, nego smo iskustvom stekli virtuoznost senseija, a ljubav je ostala ista. Kad se pomiješa ljubav i iskustvo, dobije se čudo.
Nije tajna: od kompletne enigmatike koju proizvodi naša mala tvornica zabave, najdraži list mi je “Kviskoteka”. Iako, gotovo podjednako volim “Pedeseticu”, ipak nam je ona bila prva. A i “Stojedinica”, onako bogata i moćna, uvijek na 68 stranica... Ma, sve ih ljubim jednako, ali “Kviskoteku” malo, samo malo jednakije!
Od svih izdanja “Kviskoteke” uvjerljivo mi je najmilija “Ljetna Kviskoteka”. Svaka čast “Zimskoj”, ali i ljeto volim dvostruko više od zime, pa nije čudo da mi je ova Sunčana Kviskoteka koju držite u rukama ipak podosta draža od Snježne.
Nekad se i zabrinem. Rastužim. Uhvati me sjeta. Ovo što sad traje u našoj “Kviskoteci”, u hrvatskoj enigmatici općenito, zlatno je razdoblje, doba enigmatske antike. Stvaraju se čudesna remek-djela i veliko je pitanje hoće li to ikad itko uspjeti ponoviti u budućnosti. Ionako dolazi vrijeme barbara, mediji ih slave, tko zna hoće li itko od Rimljana uopće preživjeti? Kad govorim o Rimljanima mislim na nas u redakciji, ali i na vas, poštovani čitatelji.
Niz stvari se poklopilo ovoj našoj generaciji u uredništvu “Kviskoteke”. Vrhunska ekipa enigmatskih zmajeva, ljubav prema inovacijama, interes publike... puno faktora rodilo je briljantnu “Kviskoteku”, a onda smo se još više trudili, pokazivali još veću ljubav za ono što radimo... i nastala je “Ljetna Kviskoteka”.
Eksplozija radosti, parada čarobne enigmatike. I tako, evo, već šesnaesti put! Dok traje naš Rim, obećavam, trajat će i ovakva Ljetna Kviskoteka. Na moje čuđenje, sve je ljepša i ljepša. Kao da smo sve jači i jači.
Nismo, ne bih rekao, nego smo iskustvom stekli virtuoznost senseija, a ljubav je ostala ista. Kad se pomiješa ljubav i iskustvo, dobije se čudo.
Ipak, treba pogledati i preko ograde našega enigmatskog Olimpa. Ima li “bogova” u dolasku? Stižu neki mlađi enigmati, istina, uostalom mi smo ih gotovo sve odgojili i stalno ih odgajamo, ali ipak još nitko od njih nije uspio dostići Zeusa Glibu, čak mu se niti približiti.
Blago našoj olimpskoj enigmatici dok Mato Glibo na stranice “Kviskoteke” neštedimice baca munje duha, genijalnosti i kombinatorike! I nije on sam na Olimpu. Njegove su munje najblještavije, ali tu je i Hefest Mikula, koji kuje rebuse i križaljke podjednako čarobnom vještinom, zatim Ares Komljenović koji uspješno ratuje s tisućama printova, s vječnom cigaretom u rubu usana i olovkom umjesto koplja u ruci, potom Hermes Dubrović, brz, efikasan i praktičan, kao da ima krila na cipelama. Što bismo mi da nema Apolona Japetića koji nas nadgleda svevidećim okom, i sve to skupa posoli, doda grafički začin? Uvijek postigne dojam sklada i ljepote, kao da čuješ glazbu božanske lire.
Mi nemamo samo jednog Nestora, nego najmanje dva: Nestora Lazu i Nestora Kuterovca. Nigdje nema takvih mudraca, ni u francuskoj akademiji ni u budističkom samostanu!
Ne smijem zaboraviti Afroditu Luciju, redakcijsku ljepoticu i nepogrešivu pogađačicu nogometnih rezultata, koncentriranu na seks, putovanja i zanimljive biografije.
Blago vama, dragi rješavači, što imate priliku uživati u ovom rajskom vodoskoku olimpske enigmatike!
E pa, listajte, čitajte, rješavajte, uživajte!
Voli vas Robert Pauletić (i svi njegovi bogovi enigmatike)
Natrag na naslovnicu
